Vlasnik tvornice obuće Alfa iz Modriče 31. jula uručio je otkaze za 85 radnica. Sve one proglašene su tehnološkim viškom nakon, kako je navedeno, pada obima proizvodnje i gubitka tržišta izazvanog pandemijom COVID- 19.

Ovo je posljednji, ali ne i zadnji talas masovnih otpuštanja radnica/ka na koji su još u aprilu upozoravali predstavnici Sindikata tekstila, kože i obuće Republike Srpske uz apel Vladi ovog bh entiteta da treba usvojiti niz sistemskih mjera kako bi se sačuvala radna mjesta.

Otpuštene radnice Alfe u ovom trenutku ne mogu ostvariti na Zakonu o radu zajamčena prava na materijalnu naknadu Biroa za zapošljavanje jer im poslodavac sedam mjeseci nije uplaćivao poreze i doprinose po osnovu penzionog i zdravstvenog osiguranja. I dok poslodavac tvrdi da „da prema njima nema nikakvih obaveza“ činjenice govore drugačije. Otpuštenim radnicama nisu isplaćene junska i julska plata, kao ni otpremnine koje je poslodavac dužan isplatiti svim radnicima koji kao tehnološki višak dobiju otkaz.

Pravnu pomoć otpuštenim radnicama, koje su nakon bezuspješnih pokušaja da sa bivšim poslodavcem uspostave dijalog i ostvare svoja prava bile prinuđene izaći na proteste, pružilo je jedino udruženje građana Budućnost iz Modriče.

Uspjeli su tako na posao vratiti jednu radnicu koja je u trenutku otkaza bila trudna i kojoj po zakonu ne može biti uručen otkaz, te jednu kojoj je ostalo nekoliko mjeseci do penzije. Ostale radnice, morat će svoja prava ostvariti putem suda i pred njima je sada proces za koji je neizvjesno koliko će trajati.

Alfa je jedna u nizu tvornica iz sektora obućarske industrije koja je tokom pandemije neometano radila ne poštujući epidemiološke mjere. Ali iz UG Budućnost su nam potvrdili da je poslodavac, nakon što je jedna od radnica bila pozitivna na virus korona, to na najbrutalniji način kapitalizirao.

Donijeta je odluka o zatvaranju tvornice kako bi se spriječilo širenje zaraze. No ono što je poražavajuće, navode iz Budućnosti na osnovu svjedočenja radnica Alfe, jest da su radnice na posao dolazile redovno ulazeći na sporedne ulaze. A razlog „zatvaranja tvornice“ bio je krajnje proračunat i desio se samo tri dana prije isteka roka za prijavu za subvencije Vlade RS. Na taj način poslodavac zarađenu dobit zadržao je u vlastitom džepu, a uposlenici su umjesto redovne plate primili samo zajamčeni lični dohodak.

Položaj radnica Alfe komentarisala je i političarka Gordana Vidović.

„Divim se svim otpuštenim radnicama i radnicima ALFE u Modriči, ali i onim koji još rade. Godinama trpjeti, bespogovorno slušati i raditi, biti ponižen to se ne može nikakvim parama platiti. Pa ko bi pristao da u pet-šest dijelova dobije platu? Iako je danas vlasnik rekao da je uplatio junsku i julsku platu, ove žene su na račun dobile samo 60 KM. Može li se živjeti tako? Porezi i doprinosi im nisu uplaćeni od 31.01.2020. godine i ne mogu da ostvare prava preko Zavoda za zapošljavanje i još što šta zbog čega će se pozabaviti sud i tužilaštvo. Ove žene su danas na ulici, bez posla ali one zrače nekom pozitivnom energijom, kao da su se oslobodile okova iako znam da im nije lako, da treba izdržavati porodicu, vraćati kredite...."

A oni radnici koji još rade su juče dobili papir da se izjasne: 1) da ubuduće rade sa 70% sadašnje plate ili 2) da im se uplaćuju samo doprinosi a da ne rade dok se nešto ne promijeni ili 3) da raskinu ugovor o radu.

Ne zna se šta je gore, da li raditi i biti ponižen ili ne raditi a sačuvati svoje mentalno zdravlje? Zakoni ne štite radnika. Državi je bitno da se plaćaju porezi i doprinosi a za platu ih nije briga. Svi smo mi krivi jer nemamo snage da svi, ali baš svi bez obzira na političko opredjeljenje ne tražimo izmjene zakona kojim će se štititi radnička prava. Ovo stanje prevazilazi stranačke interese, ovo je dno dna“ napisala je Vidović.

 

Podsjetit ćemo da je sektor tekstila, kože i obuće niskoprofitabilan i da svoju proizvodnju isključivo zasniva na lom poslovima za kompanije izvan BiH. Kako zbog pandemije COVID -19, naveo je u razgovoru za Radnički univerzitet predsjednik tog granskog sindikata Danko Ružićić, ni roba proizvedena za sezonu proljeće ljeto 2020., nije izašla na vrijeme na tržište, niti su rasprodate zimske kolekcije bilo je sasvim izvjesno da će doći do otkazivanja ranije ugovorenih poslova.

Vlada RS pomoć realnom sektoru pružila je samo za one kompanije koje nisu mogle tokom proglašenja vanrednog stanja raditi isplaćujući radnicima najnižu platu u iznosu od 550 KM, te na sebe preuzimajući obavezu plaćanja poreza i doprinosa. U drugoj fazi, nakon vraćanja u „normalni“ režim rada poslovnoj zajednici pomoć se nudi samo u vidu povoljnijih kreditnih aranžmana, ali i dalje nema dugoročne strategije kako očuvati radna mjesta.

Dodatan problem je i činjenica da većina zaposlenih u sektoru tekstila, kože i obuće nije sindikalno organizovana. Razlog je zabrana poslodavaca za sindikalno povezivanje, što im otvara prostor da dodatno vrše opresiju i mobing nad uposlenicima. Radnice/ci na ovo, u strahu za golu egzistenciju pristaju, pa sindikatima kada dođe do teških kršenja radnih prava ruke ostaju vezane.

Za ovakvo stanje ogromnu odgovornost snosi Vlada RS, odnosno ministarstvo rada i invalidsko boračke zaštite, kao i nadležni inspekcijski organi koji svjesno ignorišu kršenja Zakona o radu nastavljajući praksu zaštite kapitala, a ne radnica/ka.

Gotovo identičan ingorantski odnos prema problemima s kojima se uposleni u privatnom sektoru svakodnevno suočavaju ima i većina medija u RS-u. Za njih su te teme nedovoljno atraktivne pa radnicama I radnicima najčešće šalju poruku da su oni ozbiljni mediji, a ne sindikalni portali.