AUTORICA: GORDANA KATANA


Član 209 Krivičnog zakonika Republike Srpske (poglavlje Krivična djela protiv prava po osnovu rada) kaže da:

(1) Ko se svjesno ne pridržava propisa koji se odnose na zaključivanje ugovora o radu i prestanku radnog odnosa, plate i druga primanja iz radnog odnosa, radno vrijeme, pauze, odmore, godišnje odmore, ili odsustva, zaštitu žena, omladine i lica sa invaliditetom, zaštitu radnica zbog trudnoće i roditeljstva, zaštitu starijih radnika, zabranu prekovremenog ili noćnog rada ili plaćanja propisane naknade, i time uskrati radniku pravo koje mu pripada ili mu ga ograniči, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana imalo za posljedicu neopravdano neplaćanje tri plate djelimično ili u cijelosti ili gubitak prava koje proističe iz neplaćenih doprinosa, a utvrdi se da su za isplatu postojala sredstva, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Kaznom iz stava 2. ovog člana kazniće se onaj ko radnici prekine radni odnos zbog trudnoće, ili od zaposlene radnice zahtijeva izjavu da će u tom slučaju dati otkaz ugovora o radu ili prihvatiti sporazumni raskid radnog odnosa.

U slučaju 85 bivših radnica tvornice obuće Alfa iz Modriče poslodavac je izvršio gotovo sve povrede protiv prava po osnovu rada. Da su im mjesecima  uplaćivane „gole plate“ , odnosno da poslodavac nije ispunjavao svoju zakonsku obavezu uplate poreza i doprinosa otpuštene radnice saznale su tek kada su iz Biroa za zapošljavanje informisane da pravo na materijalnu naknadu u vrijeme nezaposlenosti ne mogu ostvariti.

U BiH ovo, nažalost, nije jedini primjer kako se poslodavci izbjegavaju ispunjavanje svojih obaveza i kako nadležni organi, odnosno poreske uprave okreću glavu od evidentnog kršenja kako Zakona o radu, tako i krivičnog zakonodavstva. Pandemija COVID- 19, otežani uvjeti poslovanja u realnom sektoru, djelimični gubici tržišta dodatno su se odrazili na radnička prava.

Kao zavisna, periferna ekonomija posebno u sektorima obućarske, kožarske i tekstilne industrije BiH je dodatno pogođena ekonomskom krizom izazvanom korova virusom, ali je sasvim opravdano pitanje treba li se cijeli teret prebaciti na leđa radnika.

Entitetske vlade su tokom posljednjih mjeseci donijele neke od interventnih mjera za pomoć privredi: od kompenzacionog fonda (RS), do takozvanog korona zakona (Federacija BiH) , isplate najnižih plata i doprinosa onim kompanijama čiji je rad bio onemogućen tokom lockdown-a.

Za pojedine sektore to nije trajno rješenje i prema procjenama i poslovne zajednice i ekonomskih analitičara tek slijedi vrijeme smanjenja proizvodnje i otpuštanja radnika.

Ako je to realitet s kojim se moramo suočiti ipak ostaje pitanje zašto vlast svjesno gleda kroz prste poslodavcima dozvoljavajući im da krše radnička prava?

Slučaj otpušteni radnica tvornice Alfa ukazao je na još jedan bitan problem nesistemskog i nezakonitog djelovanja vlasti. Naime, kako je u BiH u punom jeku kampanja za predstojeće lokalne izbore nju osim kandidata za načelnike i lokalne parlamente aktivno vode i najviši stranački i entitetski funkcioneri. Tako je u kampanju SNSD-a aktivno uključen i premijer RS-a Radovan Višković.  Koncem septembra nakon sastanka s članovima SNSD-a u Modriči saopštio je da će Vlada RS uplatiti neizmirene obaveze po osnovu doprinosa za otpuštene radnice Alfa, kako bi iste mogle ostvariti pravo na naknadu Biroa za zapošljavanje!

Za radnice koje su se našle na ulici i koje će teško pronaći drugi posao u doglednom periodu, ovo je dobra vijest. Sa pravne tačke gledišta krajnje upitna, čak kada iza takvog akta stoji Vlada RS.

Naime, Vlada RS može intervenisati u smislu socijalnog zbrinjavanja radnika samo u slučajevima kada firme odu u stečaj. Dakle, znači li to da bi za isplatu doprinosa i poreza otpuštenim radnicama Alfe trebao da se donese lex specialis?

Drugo, a ništa manje bitno pitanje je kakva se poruka obećanjem premijera RS šalje radnicima i poslodavcima? Znači li to da će se svaki poslodavac koji ne izvršava svoje zakonske obaveze moći pozvati na „primjer Alfa“'? Hoćemo li, u konačnici, sutra gledati pred Vladom RS kolone  otpuštenih radnica/ ka koji čekaju premijera da izvrši obaveze  koje je bio dužan poslodavac?

Predsjednik Konfederacije sindikata RS Željko Tepavčević upozorio je da je odluka premijera da preuzme obaveze poslodavca prema otpuštenim radnicama Alfe neprihvatljiva. Ističe da je za same radnice dobro što će uspjeti ostvariti svoja prava preko Biroa za zapošljavanje ali da to ne rješava problem. „Umjesto da insistira na primjeni zakona i tako štiti radnike premijer na neprimjeren način rješava probleme“, istakao je Tepavčević.

I Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS također upozorava da se rješavanju problema s nepoštivanjem zakona od poslodavaca treba prići sistemski. Podsjetila je da je Vlada svim zaposlenim u djelatnostima koji u periodu lockdown nisu radili isplatila bruto plate. „Za one koji su nesmetano radili nema opravdanja da nisu izmirivali svoje obaveze“, kazala je Mišić.

Savez sindikata je, kazala je Mišić, ponudio pravnu pomoć svim radnicama/ cima koji su dobili otkaz kao posljedicu korona krize, bez obzira da li su njihovi članovi ili ne. Upozorila je da se radnice/ci koji nisu sindikalno organizovani jer im to , suprotno zakonu, poslodavci ne dozvoljavaju  za pravnu pomoć javljaju kasno, naročito u slučajevima kada ih se prisili da potpišu sporazumni raskid radnog odnosa iako su oglašeni tehnološkim viškom.

Potez premijera RS, sasvim je jasno, samo je dio predizborne kampanje i stoga dodatno gruba manipulacija radništvom. Tim prije jer vlasnik Alfe otpuštenim radnicima niti je omogućio da odrade otkazni rok niti im je isplatio otpremnine, što je dužan prema Zakonu o radu.

Istovremeno za radnice koji su ostali na poslu  u toj firmi položaj se dodatno pogoršao. Suočene s prijetnjom otkaza većina njih potpisala je interni ugovor kojim je pristala na smanjenje plata od 30 posto. Radnice Alfe i inače su primale minimalne plate od 520 KM pa s ovim smanjenjem pitanje je kako će preživjeti. Pitanje je i do kada će teret novonastale ekonomske krize snositi samo radništvo uz svesrdnu podršku vlasti?