AUTOR: DARKO OMERAGIĆ

Da je neko prije pola godine rekao da će pšenica postati skuplja od nafte, sigurno bi ga proglasili ludim. Samo dva mjeseca kasnije 'ludak' se svima nasmijao jer se ispostavilo da je bio u pravu. Zaista, to čudo se dogodilo 'zahvaljujući' koronavirusu i zabrani izvoza ove žitarice iz Rusije, koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik pšenice. Nasreću, zabrana izvoza treba da istekne ovih dana, pa se očekuje normalizacija snabdijevanja najvažnijom žitaricom od koje se pravi brašno.

Karantin u koji je prije mjesec-dva upao cijeli svijet, pa i naša zemlja, naučio nas je da se na vrijeme snabdijemo hranom u što većim količinama. Sjetimo se sredine marta, kada su mnogi bh. građani opuhali police tržnih centara kupujući brašno na vreće. Tih dana upravo je brašna najviše nedostajalo, a odmah iza brašna s polica su nestajali jestivo ulje, razne konzerve, toalet papir i drugi higijenski proizvodi.

Odjednom smo se tokom korone sjetili domaće proizvodnje; Facebook profile preplavile su fotografije bašti naših sugrađana na kojima su prijateljima pokazivali svoj krompir, luk, salatu, paradajz i druge zasijane kulture. koje su obećavale da niko neće ostati gladan. No, brašno niko nije mljeo u vlastitom aranžmanu, niti se sijala pšenica. Oslonili smo se na uvoz, koji je, osim iz Rusije, obustavljen i iz Rumunije. Ostala nam nada da izvoz pšenice neće biti obustavljen iz Srbije – i, nasreću, to se nije dogodilo. Početkom marta Sarajlije je obradovala informacija preduzeća Klas, iz kojeg je poručeno da brašna neće nedostajati jer ovo preduzeće svaki dan proizvodi 400.000 kilograma brašna i plasira ga na bh. tržište. Uprkos tome, u prvim sedmicama izolacije brašna je bilo sve manje na policama tržnih centara jer su ga građani kupovali u enormnim količinama.

Robne rezerve u ofsajdu

Sjetili smo se tokom pandemije korone i robnih rezervi. U Republici Srpskoj robne rezerve su otišle u stečaj, dok ih u Federaciji BiH ni jedan zvaničnik tokom korone nije ni spomenuo. Toliko o njihovom značaju. Savjet građanima da ne kupuju pretjerano kako se ne bi stvorila nestašica pokazao se ispravnim. Uprkos tome, bh. građani su toliko kupovali brašno da su neki domovi i sada dobro opskrbljeni brašnom.

Za divno čudo, koronavirus je pozitivno uticao na domaću proizvodnju hrane; o tome je za Radničku solidarnost govorio Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH. Objasnio je kako su razlozi za to niska cijena nafte i zatvaranje granice preko koje se u normalnim okolnostima u našu zemlju uvozi sve i svašta.

No, pogledajmo šta kažu zvanične brojke o izvozu, uvozu i proizvodnji domaće hrane u Bosni i Hercegovini.

Tokom prvog talasa pandemije koronavirusa održani su on-line paneli Sarajevo Business Foruma, na kojima se govorilo o ovoj temi. Panelisti, mahom prvi ljudi nekih od najvećih bh. prehrambenih kompanija – Rusmir Hrvić (As Holding), Ilija Studen (Studen Holding) i Benjamin Vukotić (Zeraa Agriculture Investment) – razgovarali su o tome kako smanjiti vanjskotrgovinski deficit od dvije milijarde KM koji BiH ima svake godine zbog velikog uvoza hrane. Tako je Hrvić rekao da ne možemo proizvesti dovoljno kafe za vlastite potrebe, ali vode i mesa možemo, pa čak i da ih izvozimo. Možemo proizvesti dovoljno i soli, ali ne i pšenice, pa je moramo uvoziti.

„Jedan od problema s kojim se suočavamo u proizvodnji hrane je i to što sada vlada mišljenje kako se poljoprivredom bave najsiromašniji slojevi stanovništva. Taj način razmišljanja moramo mijenjati. Upravo u poljoprivredu treba puno ulaganja, a rizici su veliki. Ova kriza nam je pokazala da moramo mijenjati sadašnju situaciju“, rekao je Hrvić, dodavši da procjene govore da je iskorištenost kapaciteta prehrambene industrije u BiH trenutno manja od 50 posto potencijala.

Ilija Studen je kazao da je prije 17 godina investirano u proizvodnju ulja na području Brčko Distrikta, gdje je klima za poljoprivredu dobra:

„U Brčkom je postojala stara fabrika Bimal, koja nije radila. Kroz proces privatizacije i obnove pokrenuli smo proizvodnju. Međutim, niko u državi nije vodio računa o tome da li imamo dovoljno sirovina za proizvodnju. I dok se Hrvatska i Srbija brinu o svojim proizvođačima, kod nas to nije slučaj. Rješenje smo našli kroz sirovinsku bazu regije, ali smatram da i mi u Bosni i Hercegovini možemo pokrenuti proizvodnju uljarica i imati vlastite resurse. Slična situacija je i sa proizvodnjom šećera. U Brčkom postoje kapaciteti za proizvodnju ulja i šećera, i u narednom periodu se trebamo fokusirati na uzgoj uljarica kako bismo obezbijedili vlastite sirovine“, kazao je Studen.

Benjamin Vukotić, generalni direktor kompanije Zeraa Agriculture Investment, koja je vlasnik brčanskog Bosnaploda, kaže kako se vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji voća i povrća, koji iznosi 230 miliona KM godišnje, može smanjiti boljom raspodjelom subvencija:

„Važno je dati podršku kooperantima, onima koji proizvode sirovine. Svaka podrška države mora biti koordinirana sa prodavačima, i tek onda se može računati na ozbiljan efekat“, pojašnjava Vukotić.

Uvozni lobi

No, da vidimo šta kažu o proizvodnji hrane oni koji od toga žive u Bosni i Hercegovini. O dobrim i lošim pojavama u proizvodnji i izvozu/uvozu hrane razgovarali smo i sa Vladimirom Usorcem, koji je od septembra prošle godine na čelu Udruženja poljoprivrednika Bosne i Hercegovine.

„Bili bismo u mnogo boljoj poziciji s proizvodnjom domaće hrane da nam probleme ne pravi uvozni lobi. S druge strane, mi svoje meso (svinjetinu i junetinu) ne možemo prodati na drugim tržištima, a nama ovdje uvoze polutke (prednji ćerek), koje su jeftine na evropskom tržištu. Mi ne možemo izvesti na evropsko tržište zadnje ćereke (butove), jer oni imaju svoje, i to vam je jedno vrzino kolo. Obećavao je sređivanje ovog problema tadašnji ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović, obećava to i aktuelni ministar Staša Košarac, ali ne može ni on ništa“, kaže Usorac za Radničku solidarnost.

Naš sagovornik je podsjetio i na skandal sa privilegovanim (bez plaćanja carine) izvozom bh. mesa u Tursku. Nakon što je utvrđeno da meso nije iz BiH nego da im pojedini izvoznici podvaljuju meso iz Poljske, taj izvoz iz naše zemlje u Tursku sasvim očekivano je obustavljen, pa je izgubljeno i to značajno tržište.

Govoreći o proizvodnji voća i povrća, Usorac kaže da su podsticaji u BiH odlični, a u RS iznose čak 3.500 KM po hektaru. No, s voćem i povrćem ćemo imati drugi problem, ističe naš sagovornik, dodavši da ga domaći proizvođači nemaju kome prodati u BiH, a ni izvoza nema:

„Uvijek kažemo da nemamo hrane za stanovništvo, a u stvari ga imamo toliko da ga ne možemo ni prodati! Uvozno voće i povrće je toliko jeftino da domaći tržni centri radije kupuju uvozno nego domaće. U tržnim centrima nemate ni deset posto domaćih proizvoda“, upozorio je Usorac.

Mediji u oba entiteta su početkom juna zabilježili skok cijena na pijacama u Sarajevu i Banjaluci. Bijeli luk i brokula koštali su čak 7 KM po kilogramu, paprike 4-5 KM, kilogram zelene salate je bio skoro 4 KM u Sarajevu, trešnje su na sarajevskim pijacama ovih dana prodavane po cijeni od 4 do 7 KM po kilogramu, jagode za 3,5 KM i tako dalje. Od 42 prehrambene namirnice u Republici Srpskoj, tokom aprila ih je čak 24 poskupjelo, dok je 13 pojeftinilo. U RS su poskupjele jabuke, koje su koštale 1,80 KM, pa kupus (0,90 KM) i pasulj (4,50 KM).

„Stanovništvo napušta sela i zato se slabo sije. Napuštanje sela i odlazak u inostranstvo je bilo dobro kada je to činila glava kuće i donosila pare u selo, ali sada mladi i čitave porodice napuštaju selo, i to je problem. Poljoprivredom se u BiH uglavnom bave budale koje nisu znale nigdje otići. Bavimo se mi budale, a dokle ćemo – ne znamo“, kaže Usorac.

Usorčev kolega Nedžad Bićo za Radničku solidarnost kaže da je proljetna sjetva u FBiH uspješno završena i da je u ovom entitetu zasijano oko 27.000 hektara zemljišta više nego prošle godine.

„Riječ je o malim gazdinstvima, a veliki proizvođači su ostali na istom nivou. Što se tiče pšenice, mi smo je nadomjestili uvozom iz Srbije. Mislim da su se mlinari i pekari opametili i nabavili dovoljno pšenice da preživimo narednu jesen i zimu, ali vidjećemo“, kaže Bićo.

(Ne)opravdano poskupljenje hrane

Naš sagovornik ističe da mu je jasno zbog čega su poskupjeli uvozni proizvodi – zatvaranja granica i dugog čekanja na granicama, što je mnogim dobavljačima prouzrokovalo dodatne troškove. Međutim, kaže Bićo, nije bilo razloga za poskupljenje domaćih proizvoda na pijacama:

„Zgražavam se nad poskupljenjem domaćih proizvoda, jer je sav repromaterijal nabavljen prije korone, a i gorivo je u vrijeme sjetve bilo mnogo jeftinije“, kazao nam je Bićo.

Ni u FBiH ni i u RS nema ni deset posto domaćih proizvoda na policama tržnih centara, a i ono što ima smješteno je na nižim policama zato što inostrani proizvođači plaćaju bolje pozicioniranje svojih proizvoda. Tu bi, kaže Bićo, moglo biti i posla za inspekciju. Što se tiče poticaja, u FBiH su poljoprivredni proizvođači prošli bolje nego ikada do sada: poticaji su povećani za skoro 20 miliona KM i sada iznose 87 miliona KM na godišnjem nivou. Podsticaji u Republici Srpskoj za ovu godinu iznose 75 miliona KM i veći su za pet posto nego prošle godine.

Biću smo pitali hoće li veći poticaji donijeti i niže cijene poljoprivrednih proizvoda:

„Moja procjena je da bi dogodine građani mogli osjetiti korist od povećanja poticaja poljoprivredi, a to znači niže cijene i kvalitetniju domaću hranu. Međutim, opet i država mora kontrolisati tržište, jer čim otkupljivači vide da je država povećala poticaje, oni odmah smanjuju otkupnu cijenu, pa proizvođači ostaju na istom. Ima najava da će se i tome stati ukraj zaštitnim cijenama proizvoda“, kaže on.

Kako god, ostaje nam nada da neće doći do zabrane izvoza pšenice iz Srbije u BiH, da ćemo imati dovoljno hrane i čime da je platimo – jer iz prazne ne puca.