AUTORKA: SANELA KARAICA

Slično kao u zdravstvu, nadležnosti u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini podijeljene su između entiteta, a onda dodatno, u Federaciji BiH između kantona/županija, pa su tako na sceni različita rješenja i pravila.

Situacija u aktuelnoj školskoj godini dodatno je usložnjena pandemijom koronavirusa i nastojanjima a se što adekvatnije odgovori na nove okolnosti, pa je skoro nemoguće navesti u kojem dijelu Bosne i Hercegovine je na snazi koje pravilo i koje rješenje kada se radi o modelu odvijanja nastave. 

Pri prvom susretu sa on-line nastavom po izbijanju pandemije COVID- 19 u martu ove godine javili su se brojni problemi, što je bilo očekivano s obzirom na to da se nikada ranije, uz zanemarive izuzetke, prosvjetni radnici i učenici nisu susreli s nečim sličnim. Uz to, mnoga djeca nisu imala računare, laptope ili pametne telefone, posebno u porodicama s više školske djece. Nastavnici su, uglavnom, bili prepušteni sami sebi da se opreme i prilagode kako najbolje znaju i umiju, a loša internetska konekcija usporavala je ili onemogućavala rad. Prema nekim istraživanjima, manje od polovine učenika imalo je odgovarajući pristup tehnologiji. 

Nažalost, nismo izvukli pouku iz tog iskustva, iako je bilo izvjesno da će on-line model nastave postati nova realnost. 

Nova školska godina počela je, kao i uvijek, u septembru, kada su se djeca u većem dijelu zemlje vratila u školske klupe. Kako se pogoršavala epidemiološka situacija, tako su donošene nove mjere s ciljem da se zaštiti zdravlje djece i nastavnika. Nažalost, svjedoci smo da su neke donesene naprečac, bez konsultacija sa strukom i svim zainteresovanim stranama, pa se stiče utisak da su učenici i njihova dobrobit stavljeni u drugi plan i da se preko njih prelamaju koplja različitih političkih ili drugih interesa i ciljeva.

U Republici Srpskoj škole su zatvorene u posljednjoj sedmici oktobra. Nekoliko dana ranije takav scenarij najavio je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a Štab za vanredne situacije RS to je samo potvrdio u kasnim večernjim satima 25. oktobra. Dodik je ocijenio da je epidemiološka situacija u RS teška i kompleksna, te da se mora preduzeti niz mjera da bi se zaštitili građani s obzirom na alarmantan porast broja zaraženih virusom korona. Učesnici nastavnog procesa imali su cijelih nekoliko sati da se prilagode novim okolnostima. 

Oduzimanje prava učenicima da pohađaju nastavu i pravdanje te odluke zdravstvenim razlozima bilo je iznenađujuće, posebno zato što je ministrica prosvjete i kulture RS Natalija Trivić 19. oktobra u jutarnjem programu RTRS ustvrdila da su škole sigurna mjesta u smislu zaštite od širenja virusa korona i da je utvrđeno da nijedan učenik nije proširio virus unutar samih učionica odnosno škola. Naglasila je da će se, u zavisnosti od epidemiološke situacije, od grada do grada, od opštine do opštine pratiti mjere i postupati u skladu s njima u smislu potencijalnog prenosa nastave on-line. A onda je nastava obustavljena u cijelom entitetu – uprkos tome što u pojedinim sredinama uopšte nije bilo zaraženih.

Instrukcija o organizovanju nastave u osnovnim i srednjim školama putem on-line nastave izazvala je veliko nezadovoljstvo roditelja, učenika i prosvjetnih radnika. Predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske Dragan Gnjatić kazao je kako je nelogično da rade sportski klubovi i kafići, a da se zatvaraju institucije koje su najviše poštovale mjere i gdje nije bilo prenošenja virusa. 

“Nismo mi nespremni za ove situacije i spremamo se praktično mjesecima, ali reći u nedjelju naveče da u ponedjeljak nećemo imati nastavu je malo nezgodno. Posebno su bili iznenađeni ljudi u nekim manjim sredinama, gdje nije zabrinjavajuća epidemiološka situacija ili čak uopšte nema zaraženih. Trebalo je u ponedjeljak ili utorak dati bilo kakvo obrazloženje prosvjetnim radnicima i roditeljima”, rekao je Gnjatić.

Naglasio je da nisu svi prosvjetni radnici, posebno stariji, adekvatno pripremljeni za izvođenje nastave on-line. Također, ne može se od djece koja ne znaju slova očekivati da koriste platforme putem tableta, računara ili pametnog telefona. 

“Da li je moguće da učenik od šest-sedam godina zna to raditi? Da roditelji koji žive na selu i imaju dvije krave i žive od poljoprivrede znaju to koristiti?“, pita Gnjatić.

Ocijenio je da je potrebno razmotriti mogućnosti poboljšanja uslova za odvijanje nastave u periodu trajanja pandemije, i u učionicama i prilikom nastave on-line.

“On-line nastavu moramo organizovati tako da nastavnik ne odgovara na poruke i mailove učenika do ponoći ili iza ponoći. Jednostavno, i nastavnici su živi ljudi, imaju svoje porodice, svoju djecu, i ne može se dozvoliti da nastavnik koji ima oko 200 učenika u sedam ili osam odjeljenja cijeli dan odgovara na mailove i poruke”, kazao je predsjednik Sindikata.

Profesori i nastavnici smatraju da ne treba obustavljati školski proces; saglasni su da je potreban razgovor sa resornim ministrom kako bi se čula i njihova strana priče, a roditelji su u nekoliko gradova organizovali potpisivanje peticije za povratak djece u školu.

U peticiji su naveli kako UNICEF smatra da djeca i škole nisu glavni pokretači epidemije, te da ne postoje dokazi o korelaciji između stope prenosa bolesti iz otvorenih ili zatvorenih škola. Također, smatraju da zatvaranje škola ima negativne učinke uz dugoročne implikacije po učenje, sigurnost, zdravlje i dobrobit djece. 

“Djeca zaslužuju da budu u svojim klupama. Autoritet koji imaju nastavnici nad njima, njihov prosvjetni radnik, to mi roditelji nemamo. Mi roditelji nemamo vremena posvetiti se njima i mislim da djeci treba dati hrabrost da nastave dalje, treba im vratiti osmijeh, treba vratiti dječiju vrisku. Djeca zaslužuju sva prava, a ne da im ukidaju prava”, rekla je jedna majka. 

Mišljenja roditelja o on-line nastavi podijeljena su, pa tako neki od njih smatraju da je to dobro rješenje u vremenu kada je sve više oboljelih od bolesti COVID-19. Međutim, i oni su saglasni da je prelazak na on-line nastavu morao biti bolje pripremljen.

Da li zbog reakcija javnosti ili zbog samo njemu znanih razloga, Milorad Dodik se predomislio i samo tri dana nakon zatvaranja škola najavio je povratak djece u klupe narednog ponedjeljka. Statistički podaci o brojevima zaraženih i umrlih koji su iz dana u dan sve veći sigurno nisu bili jedan od parametara na osnovu kojih je donio odluku.

“Ranija odluka je bila donesena za ovu sedmicu imajući u vidu potrebu da se malo relaksira određena situacija, da se izloženost djece skloni, a posebno da se zaštiti nastavno osoblje, koje ako izgubimo nećemo imati školu…Ostajemo pri tome da je to bila ozbiljna i odgovorna mjera i svima koji na ovome žele da izazovu pažnju javnosti moramo da kažemo da griješe. Ali školama i lokalnim zajednicama treba dati obavezu da odlučuju u pojedinim slučajevima na bazi epidemioloških i drugih procjena”, rekao je Dodik.

Član Predsjedništva BiH još jednom je donio odluku umjesto institucija RS, odnosno Ministarstva prosvjete i Ministarstva zdravlja, iako za to nema ustavno uporište,a Štab za vanredne situacije RS je to opet samo “aminovao”.

Rezultati anketa i istraživanja provedenih među roditeljima i nastavnicima u Bosni i Hercegovini uglavnom pokazuju da se većina ispitanika zalaže za nastavu u školskim učionicama. Informatička i tehnološka neopremljenost samo je jedan od razloga nezadovoljstva on-line ili kombinovanim načinom školovanja. Roditelji često ukazuju na to da se učitelji i nastavnici ne trude dovoljno, da djeci šalju materijale ili prezentacije iz kojih treba da uče umjesto da im predaju i objašnjavaju lekcije. Strahuju da će djeca imati “rupe u znanju” koje će teško nadoknaditi.

S druge strane, prosvjetari imaju problem s ocjenjivanjem učenika, naročito testova i kontrolnih radova koji se rade u kućnom ambijentu, jer su svjesni mogućnosti zloupotrebe. Također ističu da imaju mnogo više posla i premalo vremena za sebe i vlastitu djecu.



Produkciju ovog teksta podržao Fond otvoreno društvo