Rad i pandemija

NOVINARI – NI SINDIKATA NI ŽELJE DA GA IMAJU

 

24.07.2020 22:44
Slika
Realan problem jeste okupiti sve novinare, iz cijele zemlje; ali to ne začuđuje ako znamo da sindikat nemaju ni brojne medijske redakcije koje svoje članstvo ne moraju okupljati jer su svi na jednom mjestu.

AUTOR: SLAĐAN TOMIĆ

Nakon napada na novinara BN Televizije Vladimira Kovačevića, grupa sarajevskih novinara okupila se u Viber grupu putem koje su organizovali proteste pred zgradom Narodnog pozorišta u Sarajevu. Nakon završenih protesta grupa nastavlja s radom, a s vremenom dobija i ime – Novinarski sindikat.

Iako to ime implicira da se radi o organizovanju u pokret ili sindikat, Viber grupa, za sada, uglavnom služi samo za razmjenu informacija.

Glavna i odgovorna urednica portala Patria Amina Čorbo Zećo započela je priču o formiranju sindikata novinara:

„Ideja o osnivanju sindikata novinara proistekla je iz želje i potrebe da institucionalno riješimo probleme koji se svako malo pojavljuju u ovom esnafu. Iako je deklarativno za osnivanje Sindikata bila većina kolega koje sam kontaktirala, kada smo u dvije Viber grupe i zvanično započeli proceduru – samo 55 kolega se izjasnilo pozitivno. U dvije Viber grupe – koje su se, nažalost, pretvorile u telefonske imenike – ima oko 500 kolega.“

Čorbo Zećo takođe kaže da je čak bila rezervisala prostorije za održavanje konstituirajuće sjednice, ali morala je odustati. Razočarana, govori:

„Pomislila sam da bolje i ne zaslužujemo. Činjenica je da nama niko ne može pomoći nego mi sami sebi – ali nije bilo sluha. Zaista, to treba biti projekat koji bi u budućnosti doprinio nastanku mnogih pozitivnih priča, fonda solidarnosti, kolektivnog ugovora ili nešto slično tome, zakonima koji bi regulirali oblast novinarstva, koje već počinje da liči na jedan opšti haos. Danas kupite domenu i zovete se novinarom! Imamo masu portala bez impressuma. Sve se to mora urediti. No, žalosti me koliko mi sami o sebi ne vodimo brigu, a borimo se za tuđa prava. Pa kako možemo pomoći drugima ako nismo kadri sami sebi pomoći?“

Almir Sokolović, član Uređivačkog kolegija portala radiosarajevo.ba, već 30 godina radi kao novinar. Žali što decenijama ne postoji jak sindikat, a ideja o tome nakratko zaživi tek onda kada medijske kuće pokrenu seriju otkaza.

„Nažalost, tako je uvijek bilo, pa i posljednji put kada su inicijativu pokrenule iskusne i provjerene kolege. Jednostavno, oni nisu dobili potrebnu podršku ostalih kolega iz razloga što se u novinarstvu, za razliku od drugih sindikata – a kao primjer navest ću sindikate u obrazovanju i policiji – u tim organizacijama bori za zaštitu prava pojedinaca, dok su u medijima pojedinci osuđeni da se sami snalaze kad budu izbačeni na ulicu kao tehnološki višak, ili u slučaju nekog drugog otkaza ugovora o radu“, govori Sokolović o formiranju sindikata novinara.

On navodi primjer uposlenika u obrazovanju, gdje se za svakog pojedinca koji je tehnološki višak upravo Sindikat bori za njegova prava i u rekordnom roku se traži rješenje kako bi osoba koja je ostala bez posla dobila zaposlenje u nekoj drugoj organizaciji.

To u novinarstvu nije slučaj.

„Kod nas se pokušaj formiranja Novinarskog sindikata preko Viber grupe sveo samo na naglabanje pojedinaca da se to mora što prije formirati – i od toga se nije otišlo ni korak. Iz tog razloga se ni nakon šest mjeseci nije ništa pokrenulo s mrtve tačke. Ako već pojedinci nemaju ideja šta i kako dalje, onda treba da se vodimo primjerima kolega iz regiona i da tražimo pomoć i savjete s te strane“, smatra Sokolović.

Potrebno je, dodaje, da konačno novinari iz oba entiteta budu jedinstveni i da skupa traže ostvarivanje svojih prava.

Dugogodišnja novinarka i aktivistkinja iz Banjaluke Milkica Milivojević takođe je članica Viber grupe Novinarski sindikat. Kaže da nije potpisala anketu u grupi, zbog čega žali jer smatra da je kvalitetno sindikalno organizovanje novinara itekako bitno:

„Međutim, nisam upratila taj poziv za osnivanje sindikata iako sam se Viber grupi priključila upravo iz tog razloga, vjerujući da je to platforma za osnivanje sindikata.“

Dodaje kako sama činjenica da joj je anketa promakla mnogo govori i detektuje problem:

„Prvo, da smo mi novinari, a tu mislim i na sebe, prilično površni i sve manje fokusirani na bilo šta, a pogotovo na zaštitu svojih prava. Sve se češće naš profesionalni i društveni 'angažman' svodi na 'daj dnevno i daj odmah, da završim kako bilo pa da idem dalje'. Tako je i Viber grupa postala platforma za razmjenu brojeva telefona i dnevnih informacija, i to je zatrpalo prvobitnu namjenu grupe. Drugo, ova situacija svjedoči koliko mi, u stvari, malo znamo o sindikalnoj borbi, o načinu organizovanja i  djelovanja. Uz dužno poštovanje prema dobrim namjerama, sindikat je mnogo više od grupe na društvenoj mreži. Sindikat je stvarni život i vrlo ozbiljna borba za elementarna radna prava.“

No, neuspjeh nije u Viber grupi nego na nivou cijele države. Realan problem jeste okupiti sve novinare, iz cijele zemlje; ali to ne začuđuje ako znamo da sindikat nemaju ni brojne medijske redakcije koje svoje članstvo ne moraju okupljati jer su svi na jednom mjestu.

„Iskreno, nikad nisam uspjela osnovati sindikalnu organizaciju, ni u jednoj redakciji u kojoj sam radila, i to smatram svoji najvećim profesionalnim i aktivističkim neuspjehom. Istina, članica sam (pojedinačna) Sindikata medija i grafičara Republike Srpske, koji djeluje u sklopu Saveza sindikata RS. Iako ne plaćam redovno članarinu, kad god sam im se obratila, podržali su me, i ta je podrška bila uistinu dragocjena. Ipak, pravo sindikalno organizovanje jeste stvaranje sindikalnih organizacija u preduzećima u kojima radimo, kako bismo tako sindikalno organizovani mogli pregovarati s našim poslodavcima, štititi interese svojih kolega honoraraca koji su apsolutno obespravljeni i udruživati se s drugim sindikalnim organizacijama u granske ili strukovne sindikate“, kaže Milivojević.

Okupirani mislima o obespravljenim radnicima, o kriminalu i korupciji, novinari nedovoljno misle o sopstvenim pravima.

Dok izvještavaju s protesta onih koji na ulici moraju tražiti svoja prava, zaboravljaju da bez dobre sindikalne organizacije u budućnosti i sami mogu završiti na ulici.

Jer ako se za svoja prava ne borite na vrijeme, ulica dođe kao posljednji tračak nade. Uglavnom neopravdane.

 

                                                  

 

 

0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Đorđa Mihailovića 3/4
Tuzla, 75 000
Bosna i hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa