Rad i pandemija

U SUSRET KAMPANJI: MEDIJI PRISTRASNI, POLITIKA PRITIŠĆE

 

15.10.2020 21:42
Slika
Dodatni rizik u predizborno vrijeme je pojava novih portala, za koje ponekad ne znamo ni ko su im glavni i odgovorni urednici, ali uglavnom ne znamo ko su im vlasnici, ko ih finansira, iz kojih izvora i šta je njihova misija.

AUTOR: SLAĐAN TOMIĆ

Zvanična predizborna kampanja za lokalne Izbore počinje 16.10.2020. godine, a aktivnosti političkih partija uveliko su počele. Koalicija Pod lupom je prije početka kampanje zabilježila 19 slučajeva pristrasnog medijskog izvještavanja i 13 slučajeva pritiska na medije ili na nevladine organizacije.

Novinarku i aktivistkinju Rubinu Čengić ovakvi izvještaji koalicije Pod lupom uopšte ne iznenađuju; ona podsjeća da se pritisci dešavaju u svakom izbornom ciklusu – ali su možda ove godine preuranjeni.

Ako su pritisci već sada počeli, i ako mediji izvještavaju pristrasno, šta očekivati kada počne zvanična kampanja?

Za Radničku solidarnost Marko Divković, predsjednik Udruženja BH Novinari, o tome kaže:
“Ako bih ocijenio medije koje bar ponekad pogledam, RTRS i ATV su potpuno u službi vladajućih, BNTV usiljeno na strani opozicije, gdje predizborna kampanja kao da nije ni prestajala. U Tuzli, gdje živim, nekoliko portala je jasno u službi aktuelnog gradonačelnika, koji dobija prostor i za 200 metara asfalta i za dva ležeća policajca.

Dio njih forsira SD, ali im SDP ne ostaje dužan, kroz takozvane tematske emisije i razgovore jednog lica.”
Ekonomske posljedice pandemije dodatno srozavaju medije povećavajući njihovu finansijsku ovisnost.

Rubina Čengić o tome veli:
“Svima nedostaje novca i sada je velika trka da se dobije što više oglašivačkih minuta, jer su političke partije jedine organizacije čiji su budžeti ostali koronom nedirnuti. I u toj trci za novcem mnogi zaborave osnovne postupale profesije.”
 
O pristrasnosti

Šefica Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo kaže da se pristrasnost medija razlikuje od medija do medija. U Bosni i Hercegovini, kako ocjenjuje, postoje primjeri fer, objektivnog i izbalansiranog predizbornog izvještavanja, ali i primjere izuzetne pristrasnosti, odnosno neprofesionaliuzma:

“Ono što zabrinjava jeste da je tih primjera sve više u javnim medijima, kako lokalnim tako i onim koji su dio sistema javnog emitiranja na entitetskom, odnosno državnom nivou. To što njih izdvajam, naravno, nipošto ne znači da privatni mediji imaju luksuz pristrasnosti, nego naprosto treba imati na umu da je zadaća javnih medija prvenstveno da nam pruže objektivne informacije u predizbornom periodu.”
 
Pritisci tek slijede, rizici brojni

Kao novinarka s višedecenijskim radnim stažom i uskustvom već viđenog scenarija, Rubina Čengić strahuje za kvalitet medijskog izvještavanja tokom kampanje jer vjeruje da će pritisak rasti kako se kampanja bude zahuktavala.

“Posebno su ugrožene kolege novinari i novinarke u lokalnim zajednicama, i tu udruženja novinara moraju biti spremna da im daju podršku barem na način česte objave saopštenja, upozorenje političkim kandidatima i objave informacija o napadima, da se zna“, upozorava i savjetuje Čengić.

Dodatni rizik u predizborno vrijeme je, kako smatra, pojava novih portala, za koje ponekad ne znamo ni ko su im glavni i odgovorni urednici, ali uglavnom ne znamo ko su im vlasnici, ko ih finansira, iz kojih izvora i šta je njihova misija, a iz njihovih sadržaja možemo zaključiti da nekoga treba staviti u cvijeće a nekoga u smeće – i to bez trunke poštivanja profesionalnih standarda i kodeksa.

I bez toga su mediji često neobjektivni u predizborno vrijeme, tj. nisu nepristrasni. A za Rubinu Čengić to je posljedica vlasništva u medijima i nepostojanja transparentnosti kada je u pitanju finansiranje medija.

“Jedne godine u predizbornoj kampanji jedna dnevna novina je za 30 dana na naslovnici imala 40 naslova o jednom kandidatu, i svi bili u negativnom kontekstu, što je čista neobjektvnost jer se naslovi često nisu odnosili na dnevne aktuelnosti ili na neke životne važne događaje. Novinari u tom periodu često rade pod pritiskom vlasnika i 'prihoda', nerijetko dobiju zadatak da nekog kandidata 'poderu', ponekad se pogube u tome, ne znaju da nametnu teme nego dozvole da ih nosi 'vjetar' priče političkih kandidata, koja često nema veze sa suštinom izbora, pa dozvole da neki kandidat za načelnika opštine priča o NATO-u ili evrospkim integracijama”, zaključuje Čengić.

Rizik od pritiska povećava i činjenica da se javne tribine i skupovi neće održavati zbog epidemiološke situacije, pa će kandidati još više željeti da popune javni prostor kao poligon za slanje predizbornih poruka.
“Stari i novi oblici pritisaka nisu ništa novo, jer će uprave lokalnih medija, koji ionako preživljavaju, ozbiljno razmisliti hoće li se nakon izbora moći prisloniti na budžete i hoće li opstati. A iskreno, mnogi upravo i preživljavaju uz budžetska izvore, i ta činjenica sama po sebi ne uliva optimizam”, kaže Divković.

Nažalost, iskustva prethodnih izbornih kampanja uče nas da se pritisci na medije intenziviraju sa intenziviranjem predizborne kampanje. Tako će biti i ove godine.

“I u ovoj kampanji, kako se bude bližio dan izbora, možemo očekivati veća nastojanja političkih subjekata da se u medijima vidi samo njihova interpretacija stvarnosti, kroz direktne i indirektne pritiske na medije”, smatra Turčilo.
 
Savjeti novinarima

S obzirom da se radi o profesionalcima s visokim integritetom i ugledom unutar same novinarske zajednice, od naših sagovornika zatražili smo savjete za novinare kao smjernice u radu tokom predizborne kampanje.
Profesorica i ekspertica za medije Lejla Turčilo misli da je novinarima i novinarkama koji odgovorno i časno rade svoj posao već dosta savjeta onih koji nisu svaki dan na terenu, ali stalno imaju ideje kako bi oni na terenu trebali raditi.

“S druge strane, mislim da oni koji su se opredijelili za antinovinarstvo, odnosno neobjektivnost i pristrasnost, svakako savjet ne bi ni primili. Stoga bih radije savjetovala svima nama kao građanima da vrlo jasno pravimo razliku između ove dvije kategorije, novinara i antinovinara, i da pazimo kome poklanjamo svoju pažnju i povjerenje.”
 
Za novinara na čelu Udruženja BH Novinari svi savjeti te vrste su gotovo besmisleni, jer novinari bi trebali da rade po sopstvenoj profesionalnoj savjesti.

“Ali profil njihovih izvještaja određuj vlasnik i/ili urednik, posebno kod privatnih medija, koji će sasvim je jasno pokušati da prodaju što više prostora – a tu je profesionalizam žrtva. Vanjskog pritiska na novinare uvijek je bilo i biće, i to je manji problem. Unutrašnji pritisak, pritisak vlasnika, urednika, i preko njih pritisak oglašivača svake vrste, najgori su oblici pritisaka. Novinari tu nemaju izbora. Ii će vezati konja kako aga kaže, ili će na biro.”

Čengić kaže da je teško savjetovati ljude koji rade u privatnim medijima i ne znaju od koga je gazda uzeo novac i za koju uslugu:
“Njima urednici isporuče neke zahtjeve i većina kolega ponekad i ne razumije pozadinu tog zahtjeva, ali sve je to sastavni dio zamki našeg posla.”

Istovremeno, novinari padaju u moralne dileme jer su novinarske plate jako male, profesija sasvim obezvrijeđena, konkurencija skoro ne postoji osim među nekoliko televizija, nema sindikata da zaštiti ljude koji ostaju bez posla i slično. Tako je novinarska objektivnost, umjesto podrazumijevanih uslova u kojima rade, postala ugrožena vrsta novinarskog rada čiji opstanak zavisi isključivo od hrabrosti novinara i njihove spremnosti da plate cijenu za pošten rad.


Produkciju ovog teksta podržao Fond otvoreno društvo BiH
0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Đorđa Mihailovića 3/4
Tuzla, 75 000
Bosna i hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa