Sa pozicije ekonomskog stručnjaka za energetsku tranziciju Damir Miljević je dao viđenje energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini, te na osnovu bogatih statističkih podataka i njihove analize pružio uvid u moguće ishode budućnosti za Bosnu i Hercegovinu.
Na početku predavanja Damir Miljević dao je istorijski pregled dosadašnjih industrijskih i društvenih revolucija te posljedica i promjena koje su one indukovale. U XIX vijeku izuzmom parne mašine, proizvodnje uglja i centralizovane fabričke proizvodnje, što je dalje uticalo na razvoj željeznice i parobroda, dok su se paralelno s tim razvijali izume poput telegrafa i štampanih medija. U XX vijeku odigrala se II industrijska i društvena revolucija koja je podrazumijevala izum električne energije i motora sa unutrašnjim sagorijevanjem što je dovelo do razvoja SUS motora, autoputeva i aviona. Istovremeno razvoj komunikacije je podrazumijevao razvoj radija, televizije, telefona i telefaksa. U XXI vijeku dešava se nova, III industrijska i društvena revolucija koja podrazumijeva obnovljive izvore energije, e-mobilnost uz interenet i digitalizaciju. Svet trenutno prolazi kroz III industrijsku i društvenu revoluciju. Na Bosnu i Hercegovinu se neće čekati, a ukoliko ne uđe u korak sa svjetskim trendovima mogla bi proći kao Blackberry koji nije prepoznao na vrijeme značaj pametnih telefona. Prema zadnjem izvještaju Energetske zajednice najgora od svih zemalja članica zajedno sa Gruzijom (sa krajem 2020. godine BiH je implementirala svega 39% ukupnih zadanih ciljeva i obaveza preuzetih u okviru Energetske zajednice i to: u oblasti električne energije 55%, obnovljivih izvora 49%, energetske efikasnosti 48%, zaštite okoline 48% i klime svega 36%.). Prema Indeksu energetske tranzicije (Svjetski ekonomski forum) BiH se nalazi na 103. mjestu od ukupno 115 zemalja koje su obuhvaćene ovim indeksom i sve zemlje regije su ispred nje. Prema indeksu spremnosti za tranziciju BiH je na 110. mjestu.
Drugi segment predavanja posvećen je analizi ekonomske isplativnosti proizvodnje električne energije iz uglja. Zaključeno je da su gotovo svi rudnici i termoelektrane koje se nalaze u državnom vlasništvu neprofitabilni. Istaknuto je da se proizvodnja električne energije iz uglja subvencioniše. U periodu 2015-2019. iznos direktnih subvencija iznosio je 167,54 miliona EUR. Mjere unapređenja proizvodnje, podizanje produktivnosti i smanjenje broja radnika vjerovatno je moguće uticati na smanjenje troškova proizvodnje, ali to smanjenje, zbog zastarjele tehnologije i kapaciteta, te obaveze investiranja u smanjenje emisije štetnih gasova, ne može obezbjediti proizvodnju po tržišno konkurentnim cijenama (čak i bez CO2 takse). Zaključeno je da svaka nova investicija u proizvodnju električne energije iz uglja predstavlja rizik od „nasukanih investicija“ a cijena tako proizvedene električne energije neće biti konkurentna na domaćem, a ni na inostranim tržištima, što potencijalno na domaćem tržištu može dovesti do značajnog poskupljenja električne energije za sve potrošače. Napuštanje proizvodnje iz uglja, energetska tranzicija i dekarbonizacija nije samo obaveza BiH prema Pariskom klimatskom sporazumu, Energetskoj zajednici i Sofijskoj Deklaraciji to je i EKONOMSKI jedina racionalna odluka. Do sada je svijet svoj razvoj bazirao na nafti, plinu i kvalitetnom uglju. Mi ni jednu od tih sirovina nemamo, nego koristimo najlošiji ugalj – lignit. Sada svijet svoj razvoj bazira na vodi, suncu i vjetru. Mi svega toga imamo u izobilju i možemo da iskoristimo sve te resurse, ako se samo na vrijeme uključimo u industrijsku i društvenu revoluciju, energetska tranzicija može da bude razvojna šansa za Bosnu i Hercegovinu, a ne prijetnja.
Snimak predavanja možete pogledati putem OVOG linka.