AUTOR: MIRSAD BEHRAM

Pandemija korona virusa koja je od sredine marta zahvatila i Bosnu i Hercegovinu bukvalno je zaustavila život u mnogim oblastima, pa tako i na polju sindikalnog djelovanja, ističu radnički predstavnici u centru Hercegovine – Mostaru.

Edina Čomić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja Hercegovačko-neretvanskog kantona/Hercegovačko-neretvanske županije (HNK/HNŽ), kaže kako je, kao i sve ostalo, u vrijeme epidemije korona virusa u BiH smanjen i rad sindikata. Ističe da je rad sindikalaca bio jako otežan, ali, na svu sreću, nekih velikih problema nije bilo, pa taj smanjeni obim rada nije uticao na kvalitet prava sindikalnog članstva:

„I to je velika sreća, jer se rijetki mogu pohvaliti time da im prava nisu smanjena u ovom trenutku“, naglasila je Čomić.

Da je djelovanje sindikata u vremenu globalne pandemije otežano slaže se i predsjednik Unije neovisnih sindikata Federacije BiH sa sjedištem u Mostaru Josip Milić:

„Jako je teško djelovati sindikalno u ovim okolnostima i ovim uvjetima. Kako štrajkati, to je pitanje, i kako prosvjed organizirati? Nije moguće nikako, budući da je dopušteno okupljanje samo deset ljudi“, govori Milić.

Milić konstatira kako se praktično nalazimo „pod policijskom državom, pod policijskim nadzorom“, imajući u vidu činjenicu da je donedavno važio i policijski sat:

„Tako da sindikat ovdje uistinu nema nekoga prostora za djelovanje. Može se nešto oglasiti priopćenjem itd., ali neke veće mjere, veće akcije sindikalne, po kojima je sindikat poznat, kao što su štrajkovi ili prosvjedi, nisu izvodivi”, dodaje čelnik UNS-a u FBIH.

Najteže u privatnom sektoru

Uprkos teškim uslovima djelovanja, sindikalci ističu kako je sada prioritetni zadatak sačuvati postojeća prava.

Edina Čomić kaže kako su svjesni situacije u kojoj se nalaze, ali kad vide položaj drugih radnika, ne mogu biti ni nezadovoljni niti se ne solidarizirati sa drugima. Dodaje da će biti zadovoljni ako uspiju u namjeri da očuvaju postojeća prava:

„Mi smo ostvarili prvoga januara jedno povećanje plata koje smo dogovorili ranije, i to povećanje je provedeno. Još uvijek nemamo nikakva smanjena prava i nadamo se da će ostati tako“, naglašava Čomić u vezi sa stanjem srednjeg obrazovanja u HNK/HNŽ.

Ipak, mnogi se slažu da je najteže stanje radničkih prava u privatnom sektoru, gdje su radnici i u 'najnormalnije' vrijeme imali najlošiji položaj i najmanje prava. Sindikalni

predstavnici s kojima smo razgovarali kažu da, koliko je njima poznato, čak i nema nekog sindikata koji u centru Hercegovine okuplja radnike iz privatnog sektora.

„Ali nikako da do njih dopre glas kako se jedino ako se organizuju u sindikate, ako počnu sami da se bore za ta prava, može poboljšati njihov položaj“, kaže predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja HNK/HNŽ.

Mnogi radnici u privatnom sektoru nemaju svoj sindikat, a čak i oni koji ga imaju, teško se izbore za svoja prava, pa se postavlja pitanje kako da se bore ljudi koji uopšte nisu sindikalno organizovani.

A kako prolaze zaposleni u privatnom sektoru u krizi koju je izazvala pandemija koronavirusa? Prema saznanjima sindikalaca u Mostaru, ljudi ostaju bez posla – ako ne odmah nakon proglašenja vanredne situacije zbog pandemije onda u trenutku kada im isteknu ugovori koje su potpisali.

„Znači, mnogo njih radi na ugovor od tri mjeseca, šest mjeseci, i kada ugovor istekne, po zakonu niko nije više ni dužan da ih zadrži na poslu. Tako da to nisu klasični otkazi nego im je istekao ugovor. Mnogo ih je tako ostalo bez posla“, iznosi svoja saznanja Edina Čomić.

 Problem i podjele u sindikalnim organizacijama

Na djelovanje sindikalaca reflektira se i problem u vezi s izborom rukovodstva na nivou Saveza samostalnih sindikata BiH u Sarajevu, nakon što je u februaru ove godine održan kongres Sindikata, čiji ishod nije prihvaćen među svim članstvom i ograncima.

Predsjednica Čomić kaže kako Kantonalni odbor svih granskih sindikata koji postoje u HNK/HNŽ, nakon problema u vrhu organizacije, više od godinu dana nije imao zajednički sastanak, tako se dešavanja na vrhu reflektuju na sindikalni rad u ovom dijelu BiH.

„Kako se nešto desi na vrhu grane, i gdje se ko odlučio da pripada i kome pripada, to se na niža tijela spušta. Ako je, recimo, obrazovanje ostalo u onom sindikatu gdje je predsjednik Selvedin Šatorović, onda smo i mi ovdje u tom sindikatu. Ako je neki drugi sindikat, ko je već odlučio da ne bude dio tog sindikata, onda se to povlači i po kantonima, tako da postoji to razjedinjenje koje, normalno, nije na dobrobit radnika, ali ni u ovom trenutku pandemije nije se uspjelo iznaći neko dobro rješenje da se djeluje zajedno. Nažalost“, zaključuje Čomić.

 A problema za radnike na terenu očito već ima. Tako predsjednik Unije neovisnih sindikata FBiH Josip Milić podsjeća kako se ovih dana oglasio Sindikat osnovnih škola u Zapadnohercegovačkom kantonu/Županiji zapadnohercegovačkoj (ZHK/ŽZH) nakon što je Vlada tog kantona smanjila platu prosvjetarima za 10% zbog krize izazvane koronavirusom. Najavili su da će, ako im se preko ljeta ne vrati taj novac, najesen stupiti u štrajk i da neće početi školsku godinu. Podsjetivši na sve okolnosti koje je u djelovanju sindikata izazvala pandemija COVID-19, Milić konstatuje da se može reći kako je sindikalni pokret BiH u ovom trenutku zamro.

Ipak, život se postepeno normalizuje, pa nam ostaje nada u poboljšanje situacije, jer još uvijek nije došlo do propadanja firmi. Milić izražava nadu da će se vratiti i privreda, uključujući i turizam, odnosno da će poznata hercegovačka odredišta Mostar, Međugorje i Neum ponovo primati posjetioce, što će se pozitivno odraziti na cijelo društvo.