Za Radnički Univerzitet pisao Erduan Katana

Mjesec avgust unatoč činjenici da je sezona godišnjih odmora bila u punom jeku obilježila su dva velika sindikana skupa. Jedan u organizaciji Konfederacije sindikata RS i drugi čiji je pokrovitelj bio Savez sindikata RS.

Konstatacije o položaju radnika, zahtjevi za povećanje zarada, (ne)poštivanje radnopravnog zakonodavstva i upozorenja o drastičnom odljevu radne snage adresirani prema Vladi bh entiteta Republika Srpska i poslodavcima bili su gotovo istovjetni.

No krenimo redom. Sabor Konfederacije sindikata RS održan 7. avgusta bio je fokusirana na niz otvorenih pitanja na koje sindikati/ radnici već tri i po godine, koliko je prolo od stupanja na snagu novog Zakna o radu RS traže odgovore. Prije svega ponovno otvaranje socijalnog dijaloga na relaciji sindikati , Vlada, poslodavci s ciljem usklađivanja Zakona o platama sa Zakonom o radu i potpisivanja opšteg i posebnih kolektivnih ugovora da bi se zaštitila prava i unaprijedio položaj radnika, te zaustavio odliv kvalitetne radne snage iz RS-a u strane zemlje.

 Minimalci jednako jefitna radna snaga

 Iz Konfederacije posebno je upozoreno i na potrebu ili izmjena Zakona o radu ili konačno sjedanje za sto uprave kako javnih tako i privatnih kompanija u RS-u kako bi se potpisali posebni kolektivni ugovori kojima bi se dodatno regulisala i zaštitila prava radnika.

– Ne smije se više dozvoliti da se plate isplaćuju u skladu sa pravilnicima jer to omogućava poslodavcu da ih donosi ne poštujući sindikat , upozorio je Željko Tepavčević , predsjednik Konfederacije sindikata RS. Sa sabora je upućen i zahtjev Vladi RS da se sindikatima omogući da aktivno budu uključeni u kreiranje ekonomske politike u ovom bh entitetu.

Jedan od problema , kada se govori o odlivu radne snage svakako je i pitanje visine najniže plate u RS-u. Naime, svi sindikati već niz godina vode bitku s ovim problemom upozoravajući da se „cenkanjem“ oko visine minimalnih zarada degradiraju struka i plaćeni rad.Ne želimo da RS treba bude poznata po jeftinoj radnoj snazi, već da počnemo razgovarati sa Vladom o stvaranju ambijenta u kome radnici mogu da žive od svog rada i ne napuštaju ovaj prostor, jedna je od poruka Konfederacije upućena i vlastima i poslovnoj zajednici.

Podsjećamo, najniža plata u RS-u iznosi 450 KM i nju prema zvaničnim podacima prima 13.790 radnika. Da je riječ o sredstvima nedostatnim za i minimum egzistencije upozoreno je i od strane Saveza sindikata RS. Oni su u julu ove godine uputili zahtjev Vladi RS da se najniže plate već u zadnjem kvartalu ove godine povećaju sa 450 na 550 KM , te da se održi tematska sjednica Vlade na kojoj bi se ovaj zahtjev razmatrao.Poseban problem upozorili su iz SSRS jeste činjenica da dio poslodavaca svim radnicima u jednoj firmi isplaćuju isključivo najnižu platu, čak i onima kojima po

zakonu pripada mnogo više.– Prekovremeni sati i sve što radnik privređuje sabrano mu je u tu najnižu platu, što je nedopustivo. Broj prijavljenih na minimalac se povećava, zato što u realnom sektoru ima kompanija koje, iako su ugovorom o radu predvidjele veće plate od najnižih, isplate minimalac uz obrazloženje da radnici nisu ispunili normu ili da nije postignut očekivani radni učinak, pojasnila je Ranka Mišić , predsjednica SSRS.

Radničko bolje sutra je van BiH

Osim o pitanju visine zarada radnika u RS-u, s posebnim fokusom na stanje u realnom sektoru na Konferenciji SSRS u čijem su radu uzeli učešće i predstavnici poslovne zajednice i ministarstva rada RS bilo je riječi i o odlivu radne snage. Na osnovu istraživanja koje je u okviru pripreme ovog skupa proveo među radnicima SSRS utvrđeno je da su niske zarade, ali i ukupan politički i društveni ambijent ključni uzroci zbog kojeg su radnici iz RS dali otkaz, njih 88 posto, i napustili BiH.

Zvaničnih podataka o odlivu radno sposobnog stanovništva iz BiH, pa time i RS-a nema , no konačno i poslovna zajednica priznaje da se suočava sa sve većim nedostakom kvalifikovane radne snage u svim oblastima. Benefiti koje Vlada daje poslodavcima kako bi zarade bile povećane evdentno je nisu dovoljn da bi se radnici zadržali.

Obećanja premijera RS Radovana Viškovića i lidera SNSD-a Milorada Dodika kako bi prosjećna plata u RS trebala doseći 1000 KM , za sada su samo obećanja. Prosjećna plata u RS-u isplaćena u julu iznosila je 912 KM. No to je nedostižan san većine radnika u RS-u. Istovremeno sindikalna potrošačka korpa prešla je iznos od 1.800 KM.

Iz svega navedenog jasno je da su problemi radnika u RS-u detektovani, analizirani, da su utvrđeni i uzroci stanja u kojem se zaposleni van budžeta nalaze, ali rješenja se ne naziru.

Željeznice RS – kontinuitet agonije

Kao jedan od primjera navest ćemo stanje u JP Željeznice RS. Podsjećamo ŽRS su prva javna kompanija koja je u cilju smanjenja broja zaposlenih i samostalnog profitabilnog poslovanja ušla u proces restruktuiranja u BiH koji je za javni sektor usaglašen između vlada oba bh entiteta i Svjetske banke.

Restruktuiranje ŽRS počelo je u januaru 2018. godine no sa stanovišta sindikalnih organizacija koje djeluju u tom javnom preduzeću položaj radnika nije se poboljšao. Naime, u ŽRS još uvijek nije usvojena nova sistematizacija radnih mjesta, pa nije došlo ni do potpisivanja posebnog kolektivnog ugovora. To za posljedicu ima činjenicu da se visina plata, odnosno koeficijenti utvrđuju shodno pravilniku o radu koji bez saglasnosti sindikata utvrđuje poslovodstvo. Smanjenje broja zaposlenih u ŽRS sa 3.644 na 2. 380 te povećanje obima poslovanja za upravu ŽRS-a, ističu u sindikatima, nije dovoljan razlog za povećanje plata koje su iste posljednjih deset godina. Dodatan problem jeste i činjenica da je koristeći se pravom iz ugovora o restruktuiranju na stimulativne otpremnine ŽRS napustio znatan broj izvršnog osoblja, dok se broj administrativnih radnika ne smanjuje.

Nada za 300 radnika

Jedina dobra vijest kada se govori o trenutnom položaju radnika u RS-u jeste odluka uprave ArcelorMittal prijedor da ne uđe u realizaciju najavljenog smanjivanja proizvodnje željezne rude u rudnicima Prijedor i opusti 300 radnika. Iz uprave Mittala su saopštili da nastavljaju pregovore s Vladom RS te dok isti traju neće posezati za radikalnim mjerama. Podsjećamo, ArcelorMittal najavio je nakon što je Vlada RS odbila njihovu ponudu za kupnju svojinskog paketa RS putem Banjalučke berze Rudnika željezne rude Ljubija da će u cilju dugoročnog rudarenja na poručju svojih rudnika u prijedorskom bazenu smanjiti proizvodnju i broj zaposlenih. Pod pritiskom Sindikalne organizacije ArcelorMittal Prijedor, Konfederacije sindikata RS te gradskih vlasti Prijedora koji je egzistencijalno oslonjen na eksploataciju željezne rude Vlada RS otvorila je pregovore s prijedodskim Mittalom u pronalaženju obostrano prihvatljivog rješenja.

Zaključak

Niske zarade, nedorečenosti radnopravnog zakonodavstva, loš socijalni dijalog na relaciji sindikati- Vlada- poslodavci te sve veći odljev radno sposobnog stanovništva iz RS-a gorući su problemi na koje upozoravaju SSRS, Konfederacija sindikata RS, te samostalni sindikati koji djeluju u ovom bh entitetu. Unatoč tome za sada su vidljivi tek mali pomaci u uspostavljaju dijaloga među samim sindikatima i oni se uglavnom svode na labavu suradnju pojedinih nezavisnih sindikata i Konfederacije.

Ovakvo stanje najveću štetu nanosi samim sindikatima, odnosno položaju radnika . Evidentno je da to na drugoj strani odgovara i Vladi i poslovnoj zajednici jer tupi oštricu sindikalne borbe. Hoće li se među sindikatima uspostaviti minimum konsenzusa iz pozicija koje su sada zakovane teško je predvidjeti. Za posljedicu to bi ponovo moglo rezultirati već viđenom situacijom kada Vlada kao ključnog partnera u socijalnom dijalogu bira SSRS, čije većinsko članstvo čine radnici koji plate primaju iz budžeta i kao takvi su i najpodložniji manipulacijama i kalkulacijama u okviru radničkih borbi.