Rad i pandemija

STOTINE NOVINARA DOBILO OTKAZ U 2020. GODINI

 

24.12.2020 13:45
Slika
Virus otkaza krenuo je iz redakcije RSG, a masovni otkazi u grupaciji Oslobođenje pokrenuli su pandemiju otkaza. Tačan broj novinara i novinarki koji su dobili otkaz ne zna niko jer medijske kuće kriju podatk

AUTOR: SLAĐAN TOMIĆ

Biće još gore

Iako i prije prilično nepoznat naučnicima, koronavirus je u martu ove godine bio još veća misterija: je li nastao prirodnim ili laboratorijskim putem, kako se prenosi, koliko živi na kojim površinama, kako će mutirati i koliko će trajati pandemija bolesti COVID-19 koju je izazvao? Najveći stručnjaci na svijetu ni danas ne znaju kada će ovaj virus prestati da se širi, ali već u martu vlasnici medija u Bosni i Hercegovini su znali – virus će ugroziti naše poslovanje i mi moramo dijeliti otkaze.

Virus otkaza krenuo je iz redakcije RSG, a masovni otkazi u grupaciji Oslobođenje pokrenuli su pandemiju otkaza. Tačan broj novinara i novinarki koji su dobili otkaz ne zna niko jer medijske kuće kriju podatke. Nakon Oslobođenja otkaze je dijelio i Avaz, ali i globalno poznata Al Jazeera.

Javnost ovom pandemijom nije bila uznemirena, a osim bivših radnika Oslobođenja o otkazima novinari nisu govorili. Medijska zajednica je prešutjela otpuštanje kolega i kolegica, a glas je digla nekolicina medijskih profesionalnih romantičara. Sistemskom analizom otkaza, stanja u medijskim kućama i psihičkim posljedicama na novinare koji rade u uslovima pandemije bavili su se samo autori angažovani na projektu Dosije Oslobođenje: u seriji tekstova govorili smo o stvarnim uzrocima otkaza, o preprekama koje je pandemija stavila pred novinare, ali i o izazovima koje donosi godina pred nama.

Priča o otkazima u Oslobođenju ima i epilog. Nedugo nakon otkaza 10.4.2020. godine, u ovoj medijskoj grupaciji došlo je do novih zapošljavanja, kupljene su nove TV serije i proizvode se novi, skupi programi. Namjera poslodavca, sada je vidljivo, bila je da se riješi nepoželjnih novinara, a ne da uštedi novac.

No, to ne znači da krize nije bilo. Pokucala je kriza na vrata, i dugo se zadržala. Osim finansijske krize koja je uticala na njihov radni status i finansijsko stanje, novinari su se suočili i sa rizikom
od zaraze i uskraćivanjem informacija.
 
“Godina iza nas ostaće upamćena po masovnom kršenju novinarskih prava, od prava na pristup informacijama do rodno zasnovanog nasilja i ekonomskog
slabljenja medijsksih kuća i novinara kao pojedinaca”, sumira godinu iza nas predsjednik Udruženja BH Novinari Marko Divković.
 
COVID-19 medijima odnio milione maraka

Udruženje BH Novinari je u medijskim kućama provelo anketu čiji su rezultati zabrinjavajući: mediji su zbog posljedica pandemije pretrpjeli štetu veću od tri miliona KM!

“Podsjećam da je u anketi učestvovalo 89 medijskih kuća i 254 medijska profesionalca različitih disciplina. Dakle, samo na osnovu ovih podataka može se zaključiti da je 2020. godina za medijsku scenu u Bosni i Hercegovini katastrofalna”, ocjenjuje Divković.
 
Ekonomski analitičar Damir Miljević došao je do podataka koji govore da je najveći broj medija u BiH imao ozbiljne posljedice zbog pandemije COVID-19. Najviše štete pretrpjeli su pisani mediji i mali lokalni privatni mediji poput radio-stanica koje su gotovo ostale bez prihoda od oglašavanja.

“Prema podacima dobijenim od samih medija, smanjenje prihoda iznosilo je između 20 i 70% u prvoj polovini ove godine. Taj trend nastavio se i u drugom dijelu godine, s tim da je situacija nešto bolja jer je ovo bila izborna godina pa su prihodi medija po tom osnovu nešto porasli”, podaci su ovog ekonomskog analitičara.

Primjetno je, a i sasvim očekivano da su i u medijskom sektoru najugroženiji mali mediji i oni koji nisu oslonjeni na budžete vlasti.
 
Svaka deseta novinarka ostala bez posla

U medijima rade stotine profesionalaca koji formalno-pravno nisu u radnom odnosu, ali de facto jesu. Godinama rade novinarski posao, dolaze na radno mjesto, imaju ista zaduženja kao njihove zaposlene kolegice i kolege, ali nemaju ista prava. Izbjegavajući plaćanje doprinosa, poslodavci novinarke i novinare u velikom broju angažuju putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora. Primjeri iz prakse govore da u BiH takav oblik rada u nekim slučajevima traje skoro deset godina. Uzimajući ovu činjenicu u obzir, ako u otkaze ubrajamo samo raskid ugovora o radnom
odnosu, onda slika nije realna.
 
Podaci o broju otkaza su nekompletni, ali postoje. Podaci udruženja BH Novinari govore da je čak 10% kolegica novinarki tokom pandemije ostalo bez ikakvih prihoda, a više od 95% anketiranih novinarki pretrpilo je značajnu finansijsku štetu.
 
“Dodatni problem sastoji se u činjenici da su otpuštanja, ili iznuđena napuštanja posla najčešće značila prebacivanje dodatnih poslova na one koji su ostali raditi, često i do 50% većeg obima. Tačnih podataka o tome koliko je novinara ostalo bez posla nema jer su mnogi bili u raznim honorarnim aranžmanima i nisu nigdje bili prijavljeni niti su se nekome obraćali”, kaže Divković.
 
U prvih šest mjeseci ove godine bez posla je ostalo više od 100 medijskih radnika, no to nije realna slika s obzirom na to da se svi mediji oslanjaju i na honorarne saradnike, a tu je bilo mnogo otkazane saradnje ili smanjenja obima posla, podaci su ekonomskog analitičara Damira Miljevića. On napominje da je proglašenjem pandemije došlo i do drastično smanjenog oglašavanja, i to prvenstveno u lokalnim medijima, kojima su glavni oglašivači bili lokalni privrednici i preduzetnici, tj. mali biznisi.

“Kad su u pitanju veliki mediji i veliki oglašivači, ukupan kolač u oglašavanju je manji za otprilike jednu trećinu u odnosu na prethodnu godinu, dijelom zbog smanjenja budžeta za oglašavanje, a dijelom i zbog ukupnog smanjenja marketinške aktivnosti i otkazivanja velikog broja marketinških događaja i manifestacija u kojima su i mediji imali svoj dio kolača”, kazao je Miljević.
 
2021. – godina beznađa

Koje god parametre da uzmemo, i kakve god procjene čuli o tome kakva će biti godina pred nama, mjesta za optimizam nema. Medijske slobode će nazadovati, kaže Divković, a ekonomska situacija će biti gora.

“Osim što su izvori informacija sve zatvoreniji, podložni manipulacijama i podmetanjima, medija nema u tzv. korona zakonima jer nisu izdvojeni kao mediji već kao privredna društva. To je neshvatljiv nonsens i samovolja. Osim što je RAK umanjio naknade za dozvole emitovanja elektronskim medijima i omogućio tzv. reprogram tih obaveza, drugih oblika pomoći ne mogu da se sjetim.

U nešto povoljnijem položaju su mediji iz sastava JRTV sistema i koji su na budžetu. Najteže stanje je u privatnim medijskim kućama jer je njihov ključni oslonac, a to sumarketinške firme, takođe u teškom stanju”, pesimističan je Divković.

Optimizma nema ni u predviđanjima Damira Miljevića, koji kaže da vlasti u BiH nisu uradile ništa, a pomoć je država dijelila podobnim.

“Realno je očekivati da će i mediji u BiH dijeliti sudbinu privrede i građana u zemlji, odnosno da će se ekonomska finansijska kriza u medijima prenijeti i na narednu godinu. Pri tome jedino što se, po mom mišljenju, može očekivati je da naredne godine međunarodna zajednica izdvoji više sredstava za projekte i podršku medijima, što bi mogla biti slamka spasa za veliki broj malih medija u BiH”, predlaže Miljević.

Prema istraživanjima, građani najviše vjeruju medijima, a pandemija COVID-19 pokazala je šta vlast misli o onima koji građane nisu izdali. Bez medija ne bi bilo ni optužnice u slučaju respiratori, niti bi slučaj respiratori postojao; bez medija ne bi bilo ni pravovremenog informisanja javnosti; bez medija građani ne bi znali o kriminalu vlasti. Možda takvo društvo bez medija vlast i želi – ali nezavisno novinarstvo uvijek preživi, ma koliko ga puta pokušali ubiti. Godinu 2020. smo preživjeli, a i narednu ćemo.
0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Đorđa Mihailovića 3/4
Tuzla, 75 000
Bosna i hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa

Brojač posjeta

Broj online korisnika: 7

Broj jedinstvenih posjeta: 29237

Ukupno pregleda: 278987