RAZGOVARALA: SANJA HORIĆ

Voditeljica Centra za strane jezike Big Ben, Sabina Skenderović Bukvić je jedna od onih koji su brzo reagovali na novonastale okolnosti rada, te poslovanje svog centra u kratkom roku prilagodina uslovima koje je nametnula pandemija COVID-19. Iako po zakonu moraju imati minimalno troje uposlenih, uredno plaćati poreze i doprinose, ipak je pomoć za sanaciju štete nastale pandemijom COVID-19 u njihovom slučaju u potpunosti izostala.

Kada je vaša škola počela sa radom i u kakvim ste okolnostima pokrenuli Big Ben?

Skenderović Bukvić: Centar za strane jezike Big Ben je osnovan 2011 godine. Tada je, u stvari, bio centar za engleski jezik, ali budući da smo konstantno imali molbe i upite i za druge strane jezike, prosirili smo djelatnost I na druge jezike.

Da li je pandemija uticala na vaše poslovanje i jeste li morali obustaviti svoj rad u toku pandemije?

Skenderović Bukvić: Jeste. Na sreću, možemo ponosno reći da je Big Ben Centar prva škola u Tuzlanskom Kantonu koja je prešla na online nastavu. Naime, nastava je obustavljena 12. marta 2020. Mi smo nastavili online 15.03.2020. godine sa 90% grupa koje smo imali.

Objasnite nam kako je izgledao vaš rad tokom dva ključna mjeseca pandemije?

Skenderović Bukvić: Mi smo svoj rad u potpunosti prilagodili online nastavi. Čak smo organizovali i međunarodni projekat English Language Community Strikes Back u kojem smo spojili 6 škola stranih jezika iz 4 zemlje (BiH, Srbija, Sjeverna Makedonija I Hrvatska) u okviru kojeg smo imali online radionice, sesije story telling-a, gostujuće Fulbright profesore iz Amerike te profesore iz Engleske. U ovom projektu je učestvovalo preko 300 učenika svih uzrasta i nivoa. Također smo se priključili još jednom međunarodnom online projektu Hands Up Project kojeg vodi professor iz Engleske a imali smo i radionicu sa profesorom iz Engleske koji radi u Japanu a koji je osnivač Dream English Kids te ima skoro 2, 5 miliona pretplatnika na You Tube.

Jeste li morali otpustiti radnike zbog pandemije?

Skenderović Bukvić: Imamo nekoliko uposlenika koji rade u centru u opštinama Tuzla, Gradačac i Srebrenik. Do početka maja nismo nikoga otpustili ali smo početkom maja morali korigovati ugovore za neke uposlenike radi smanjenog kapaciteta rada.

Kako ste poslovali u prethodna dva mjeseca?

Skenderović Bukvić: Budući da su većina naših polaznika djeca i teenageri a roditelji mnoge djece i teenagera su dobili otkaz, mi smo odlučili da članarina za polaznike djecu i teenagere bude umanjena za 50% tokom pandemije za porodice gdje je jedan roditelj izgubio posao a djeca/teenageri čija su oba roditelja izgubila posao su nastavili ići besplatno. Željeli smo da budemo solidarni i da djeca i teenageri što manje trpe te da se ne osjećaju još više izolirano ako njihovi roditelji ne mogu nastaviti plaćati članarinu.

Koliko predviđate da ste imati štete zbog pandemije?

Skenderović Bukvić: Budući da rentamo prostore, da mnogo djece i teenagera ide besplatno ili plaćaju pola članarine a mi plaćamo pune doprinose i plate profesorima, u velikom smo gubitku. Također, budući da surađujemo sa obdaništima, koja nisu mogla raditi do 15. maja 2020, a koja ni sada ne mogu surađivati sa trećim licima, tu smo također na gubitku.

Da li ste pripremili neke vlastite mjere za sprečavanje štete ili vlastiti program poslovanja u ovakvim okolnostima, ako bi se stanje pandemije zadržalo ili ponovilo?

Skenderović Bukvić: Nažalost, nemamo još uvijek mjere ukoliko bi ovakvo stanje potrajalo duže od septembra. Nadamo se da ćemo narednu školsku godinu moći početi u normalnim uslovima.

Vlada je pripremila mjere ublažavanja ekonomskih šteta nastalih pandemijom. Da li se ove mjere mogu odnositi na vas? 

Skenderović Bukvić: Nažalost, iako imamo uposlenike na puno radno vrijeme i godinama plaćamo doprinose, mjere ne uključuju udruženja te po tom pitanju imamo namjeru djelovati prema Vladi TK I Vladi FBiH zajedno sa drugim udruženjima jer mnoga druga udruženja također imaju uposlenike a ona koja nemaju svakako zaslužuju pomoć države jer svojim aktivnostima doprinose cjelokupnom razvoju države

Smatramo da je u ovom period dosta toga postalo očigledno, kao što je činjenica da većina političara, čast izuzecima, uopšte ne vodi računa o potrebama društva te da država ne radi adekvatne ekonomske analize kako bi donijela adekvatne mjere.